The Noble Qur'an Encyclopedia

Ta-sin. Ovo su ajeti Kur' ana i Knjige jasne,

upute i radosne vijesti onima koji vjeruju,

koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju, i oni - baš oni - u ahiret čvrsto vjeruju.

Zaista onima koji u ahiret ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove-pa oni lutaju;

to su oni kojima pripada patnja žestoka, a na ahiretu oni će - baš oni - biti najveći gubitnici,

a ti, zaista, primaš Kur'an od Onog Koji je mudar i Koji sve zna!

Kada Musa reče porodici svojoj: "Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću vam donijeti plamen - glavnju da biste se ogrijali."

Kad je do nje došao, neki glas je dozivao: "Neka je blagoslovljen ko u vatri je i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

O Musa, Ja sam-Allah, Silni i Mudri!

Baci svoj štap!" Pa kad je vidje da se tresući kreće, kao da je ona džann-zmija, on okrenut leđima uzmače i ne osvrnu se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje;

Međutim, onaj koji zulum počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - pa, doista sam Ja Oprostitelj grijeha, Milostivi!

Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna - bit će jedan od devet znakova faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, bili narod buntovni."

I kad im jasno dođoše znakovi Naši, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!"

I oni ih, čineći zulum i oholeći se porekoše, ali su dušama svojim vjerovali da su istiniti, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: "Hvala Allahu Koji nas je odlikovao nad mnogim Svojim robovima vjernicima!"

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijevamo ptičije glasove i svašta nam je dato: ovo je, zaista, blagodat očita!"

I Sulejmanu bijahu sakupljene vojske njegove, činili su ih džini i ljudi i ptice, i bili su u stroju vođeni,

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u staništa svoja da vas ne pogaze Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!"

I on se nasmiješi pa nasmija riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!"

I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

Žestokoj ću ga patnji podvrgnuti ili ću ga zaklati, ili će mi jasan argument opravdanja donijeti!"

Izbivao je nedugo, a onda dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.

Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni,

vidio sam da se i ona i narod njen Suncu klanjaju, a ne Allahu, šejtan im je prikazivao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te se oni ne napućuju Pravim putem,

da sedždu čine Allahu, Koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i na Zemlji i Koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite.

Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar Arša Veličanstvenoga!"

"Vidjet ćemo", reče Sulejman, "da li govoriš istinu ili ne.

Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će odgovoriti!"

"O velikaši", reče ona, "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo!

Zbilja je od Sulejmana i zbilja je ono: 'S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Ne pravite se većim od mene i dođite mi kao muslimani.'

"O velikaši", reče ona, "savjetujte mi šta treba u ovom slučaju raditi; ja bez vas ništa neću odlučiti!"

"Mi smo vrlo jaki i hrabri", rekoše oni, "a ti odlučuješ. Pa, gledaj šta ćeš narediti!"

"Kad carevi osvoje neki grad", reče ona, "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim." Eto, tako oni rade.

"Poslat ću im jedan dar i vidjet ću sa čime će se izaslanici vratiti."

I kad izaslanik pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar meni da blago nudite?! Ono što je Allah dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!

Vrati se njima! Mi ćemo dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjerat ćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.

O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što mi dođu kao muslimani."

"Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit, jedan od džina, "prije nego sa svog mjesta ustaneš, ja sam za to, zaista, snažan i pouzdan."

"A ja ću ga donijeti", reče onaj koji je imao znanje iz Knjige "prije nego što vratiš pogled svoj." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li se naputiti ili će biti među onima koji za uputom ne idu!"

I kad ona dođe, bi joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj "Kao da jest!", uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani."

A od ispravna vjerovanja spriječilo je ono što je, mimo Allaha, obožavala. Zaista je ona bila iz reda nevjerničkog naroda!

"Uđi u dvorac!", bi joj rečeno. Kad ga ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ovaj je dvorac uglačanim staklom popločan!", reče on. "Gospodaru moj!", uzviknu ona, "ja sam prema sebi zulum učinila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!"

A narodu Semud poslali smo brata njihova Saliha: "Ibadet činite jedino Allahu", a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

"O narode moj", govorio im je on, "zašto tražite zlo prije dobra? Zašto od Allaha oprost ne tražite, ne bi li ste milost zadobili?"

"Mi zloslutnju nalazimo u tebi i onima koji su s tobom!", rekoše oni. "Zloslutnja vaša kod Allaha je", reče on, "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje."

U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji, ne red, nego nered činile.

"Allahom se zakunite", rekoše, "da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom staratelju reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'"

I spleli su spletku, pa smo i Mi spleli njima spletku, a oni to nisu osjećali,

pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve- i njih i narod njihov.

Eno kuća njihovih, puste su zbog zuluma koji su činili - u tome je, zaista, znak narodu koji zna,

a spasili smo one koji su vjerovali i još su se nastojali uščuvati.

I Luta smo poslali kada reče narodu svome: "Zar činite razvrat i pritom jedni druge vidite?!

Zar vi zbilja strasno prilazite muškarcima umjesto ženama?! Štaviše, vi ste narod koji ne zna!"

A odgovor naroda njegova samo je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su, zaista, ljudi koji se od toga ustežu!"

Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, osim žene njegove. Mi smo odredili da bude među onima koji su ostali i nastradali,

i pustili smo na njih kamenu kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti!

Reci: "Hvala Allahu i selam robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu u obožavanju pridružuju?

Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje.

Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i između dva mora učinio pregradu. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih ne zna.

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Tako se rijetko prisjećate i pouku primate!

Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koje druge Njemu u obožavanju pridružuju!

Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!"

Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ono što je čulima nedokučivo; i oni ne znaju kada će oživljeni biti."

Štaviše, oni o ahiretu ništa ne znaju! Oni u njega još i sumnjaju, pa čak su i slijepi u vezi s tim!

Nevjernici govore: "Zar ćemo, kad postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

Ovo nam se već odavno obećava, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih."

Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili prestupnici!"

I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

"Kad će se već jednom obistiniti to obećanje, ako istinu govorite?", pitaju oni.

Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!"

A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose.

Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,

i on je, uistinu, uputa i milost vjernicima.

Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući,

zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš Jasnu Istinu!

Ti ne možeš mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se okrenu udaljavajući se,

niti možeš uputiti slijepe i iz zablude ih njihove izbaviti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju. Oni su predani!

I kada se ostvare riječi o kazni njihovoj, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u znakove i ajete Naše nisu bili uvjereni.

A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su ajete i znakove Naše poricali - oni će biti u stroju vođeni.

A kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi ajete i znakove Moje poricali i niste ih znanjem obuhvatili, ili šta ste to radili?"

I riječi o kazni njima namijenjenoj ostvarit će se zato što su zulumćari bili, pa neće moći ni riječi izustiti.

Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim?! Tu su, zaista, znakovi za narod koji vjeruje.

A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah bude htio da poštedi, svi će Mu ponizno doći.

I Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je djelo Allahovo - Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, u potpunosti zna ono što radite.

Oni koji učine dobro djelo, imat će bolje od toga i bit će straha na Sudnjem danu pošteđeni,

a oni koji budu zlo činili, u Vatru će naglavačke biti gurnuti. "Pa zar bivate kažnjeni osim za ono što ste radili?!"

Ja sam primio zapovijest da ibadet činim jedino Gospodaru ovoga grada, Koji ga je zabranio skrnaviti - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da iz reda muslimana - Allahu predanih budem.

i da Kur'an učim; onaj ko bude išao Pravim putem na Pravom putu je za svoje dobro, a onome koji je u zabludi ti reci: "Ja sam samo iz reda upozoritelja."

I reci: "Hvala Allahu, On će vam znakove Svoje pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj nije nemaran spram onog što radite.