The Noble Qur'an Encyclopedia

Elif-lam-mim-sad.

Ovo je knjiga koja ti se spušta - pa neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje - da njome upozoravaš, i da vjernicima bude opomena.

Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i pored Njega ne slijedite druge kao zaštitnike! A kako se vi malo prisjećate i pouku primate?!

Koliko smo Mi samo naselja razorili; a kazna im je Naša dolazila noću ili danju kad bi prilegli?

A priznanje njihovo, kada bi im došla kazna Naša, bile su samo riječi: Zulumćari smo, zaista, bili!

I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike,

pa ćemo im, sigurno, kazivati po znanju Našemu, sve što o njima znamo, a Mi nismo odsutni bili.

Vaganje toga dana bit će pravedno: oni čiji tas dobra bude teži, oni će uspjeti;

a oni čiji tas dobra bude lakši, oni će, zato što ajete i znakove Naše nisu priznavali, stradati.

Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali, kako vi malo zahvaljujete?!

Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali, a poslije melecima rekli: "Sedždu Ademu učinite!" Pa svi sedždu učiniše, osim Iblisa, on nije bio među onim koji na sedždu padoše!

"Šta te je navelo pa da ničice ne padneš kad sam ti naredio?", upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", odgovori.

"E, onda silazi iz Dženneta", reče On, "nije tvoje da se u njemu oholiš; silazi, ti si, zaista, među prezrenim!"

"Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!", zamoli.

"Daje ti se vremena!", reče On.

"E, kao što si me u zabludu zaveo", reče," tako ću i ja ljude na Tvom Pravom putu sigurno presretati,

pa ću im, doista, i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!"

"Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!", reče On. "Tobom i svima koji se za tobom budu povodili doista ću Džehennem napuniti!"

ti, o Ademe, i supruga tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, pa da tako u redovima zulumćara budete!"

I šejtan ih poče navraćati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: "Gospodar vaš zabranjuje vam ovo drvo samo zato da ne biste meleci postali ili da ne biste u redovima besmrtnika bili",

i zaklinjaše im se: "Ja sam vama dvoma, zaista, savjetnik iskreni!"

I na prevaru ih zavede. Kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova ukazaše im se i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. "Zar vam to drvo nisam zabranio?", zovnu ih Gospodar njihov, "i rekao vam: 'šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj."'

"Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi zulum učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo u redovima gubitnika biti."

"Silazite!", reče On, "jedni drugima bit ćete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do određenog vremena uživati."

"Na njoj ćete živjeti, na njoj umirati i iz nje oživljeni biti", reče On.

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi znakovi da bi se oni prisjetili i pouku prihvatili.

O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas, doista, vidi; on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Uistinu, Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.

A kada urade neko gnusno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade gnusna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?"

"Gospodar moj naređuje pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite se iskreno Mu ispovijedajući vjeru!, kao što vas je prvi put stvorio, tako će vas ponovo oživiti."

On jedne na Pravi put upućuje, a drugi, s pravom, zabludu zaslužuju, jer oni, umjesto Allaha, doista šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da su upućeni.

O sinovi Ademovi, kad god u mesdžid pođete odjeću pristojnu - ukras vaš - nosite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On, zaista, ne voli one koji pretjeruju.

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "To je za vjernike na dunjaluku, a i na ahiretu jesu samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo ajete ljudima koji znaju.

Reci: "Gospodar moj zabranjuje gnusna djela, i javna i tajna, i grijehe, i bespravnu upotrebu sile, i da Allahu u obožavanju pridružujete one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate."

Svaki narod ima svoj rok, i kada dođe njihov rok, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.

O sinovi Ademovi, kad vam između vas budu dolazili poslanici koji vam kazuju ajete Moje - onda za one koji se budu uščuvali i dobra djela činili nema straha niti će za bilo čim tugovati.

Oni koji ajete i znakove Naše budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bit će stanovnici Vatre; u njoj će vječno ostati.

Ima li, onda, većeg zulumćara od onoga koji o Allahu govori laži ili poriče Njegove ajete i znakove?! Takvi će dobiti sve ono što im je zapisano. Ali, kada im izaslanici Naši dođu da im duše uzmu, upitat će: "A gdje su oni koje ste, umjesto Allaha, prizivali?" "Izgubili su nam se", odgovorit će, i sami protiv sebe posvjedočiti da su nevjernici bili.

Reći će On: "Ulazite u Vatru sa zajednicama džina i ljudi koje su prije vas bile i nestale!" I kad god neka zajednica uđe, proklinjat će onu sebi sličnu - za kojom se u nevjerovanju povela. A kad se svi u njemu iskupe, tada će oni iz druge reći za one iz prve: "Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im daj dvostruku patnju u Vatri!" "Za sve će biti dvostruka!", reći će On, "ali vi ne znate."

A oni iz prve reći će onima iz druge: "Vi nemate nikakve prednosti nad nama! Zato iskusite patnju za ono što ste radili."

Doista, onima koji ajete i znakove Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske neće se otvoriti, niti će oni u Džennet ući sve dok se deva kroz iglene uši ne provuče!? Eto tako ćemo Mi prestupnike kazniti.

Od džehennemske vatre će im ležaji, a i pokrivači, iznad njih biti. Eto, tako ćemo Mi zulumćare kazniti.

Oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - a Mi nikog ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti, bit će stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati.

Iz njihovih ćemo grudi zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i oni će govoriti: "Hvaljen neka je Allah, Koji nas je na Pravi put uputio; mi ne bismo na Pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg Istinu su donosili", i doviknut će im se: "Taj ste Džennet u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!"

I stanovnici Dženneta stanovnike Vatre dozivat će: "Mi nađosmo da je istinito ono što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito ono što je vama Gospodar vaš prijeteći obećao?" "Jesmo!", odgovorit će. A onda će jedan glasnik među njima viknuti: "Neka Allahovo prokletstvo na zulumćarima ostane,

koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali da ga iskrive, i koji u ahiret nisu vjerovali!"

Između njih bit će zid, a na vrhovima ljudi koji će svakog po obilježju njegovom poznati. I oni će stanovnicima Dženneta, prije nego uđu u njega, viknuti: "Selamun alejkum!" a to će silno željeti.

Kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Vatre, uzviknut će: "Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s ljudima zulumćarima!"

Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnut će ljude koje će po obilježju njihovom poznati, i reći će: "Nije vam koristilo vaše mnoštvo i to što ste se oholo držali.

Zar ovo nisu oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići? Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti i ni za čim vi nećete tugovati!"

I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: "Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!", a oni će reći: "Allah je, doista, to dvoje nevjernicima zabranio",

onima kojima su vjeru svoju za zabavu i igru držali i koje je život na Zemlji bio obmanuo. Zato ćemo danas Mi njih zaboraviti, kao što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su ajete i znakove Naše poricali.

A Mi smo im donijeli Knjigu koju smo po znanju Našem objasnili, da bude uputa i milost ljudima koji vjeruju.

Čekaju li oni da se to obistini? Onoga dana kada se obistini, reći će oni koji su je prije bili zaboravili: "Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornik kakav, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni pa da postupamo drukčije nego što smo prije postupali!" Ali, oni su sami sebe upropastili, i zagubit će im se oni koje su izmišljali."

Zaista je Gospodar vaš Allah Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio. On tamom noći dan prekriva i ona ga ustopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj naredbi. Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On, doista, ne voli one koji granicu prelaze.

I ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova, doista, blizu onih koji dobra djela čine.

On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; tako ćemo i mrtve oživiti da bi ste se prisjetili i pouku prihvatili!

U plodnom predjelu raste bilje uz dopuštenje Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, izlažemo znakove ljudima koji zahvaljuju.

Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, pa im je on govorio: "O narode moj, Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se, doista, bojim za vas patnje na Velikom danu!"

A glavešine naroda njegova odgovarale su: "Mi smatramo da si ti, doista, u potpunoj zabludi."

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova;

dostavljam vam poslanice Gospodara svoga i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi.

Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas upozorava, da biste se Allaha bojali i da biste pomilovani bili?"

Ali, oni su ga lažnim smatrali, pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi, a one koji u ajete i znakove Naše nisu vjerovali - potopili. Uistinu, oni su pravi slijepci bili.

A Adu njihova brata Huda poslasmo. On je govorio: "O narode moj, Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se sačuvati nećete"!"

Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "Mi smatramo da si ti, doista, u ludilu i mi mislimo da si, zaista, lažac."

A on je govorio: "O narode moj, nije pri meni nikakvo ludilo, nego sam Gospodara svjetova poslanik;

dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik."

Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom između vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio i stvorio vas krupnog rasta. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste uspjeli.

Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu ibadet činimo, a da napustimo one koje su preci naši obožavali? Učini da nas snađe to što nam prijeteći obećavaš, ako je istina to što govoriš!"

"Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!", govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama sigurno čekati!"

I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

A Semudu smo njegova brata Saliha poslali. "O narode moj", govorio je on, "Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je da vas bolna kazna ne bi snašla!"

"I sjetite se da vas je On nasljednicima Ada učinio, i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palače gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"

A glavešine naroda njegova, oni koji su se oholili, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Saliha poslao Gospodar njegov?" "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu poslano", odgovoriše oni.

"A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete", rekoše oni koji su bili oholi.

I zaklaše oni kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: "O Salih, učini da nas snađe to što prijeteći obećavaš, ako si iz reda poslanih!?"

I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i savjetovao sam vas, ali vi ne volite one koji savjetuju."

I sjeti se Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko među svim svjetovima prije vas nije činio?

Vi zaista strasno prilazite muškarcima, umjesto ženama. Štaviše, vi ste narod koji sve granice prelazi!"

A odgovor naroda njegova bio je samo to što su rekli: "Istjerajte ih iz naselja vašeg, oni su, zaista, ljudi koji se od toga ustežu!"

I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.

I na njih smo kišu grumenja spustili, pa pogledaj kako su prestupnici skončali.

A i u Medjen- njihova brata Šuajba poslasmo. "O narode moj", govorio je on, "Allahu ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! Jasan dokaz od Gospodara vašeg došao vam je, zato punite mjericu i vagu, i ljude ni u čemu ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj red uspostavljen. To je bolje za vas, ako ste vjernici.

I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći da on kriv bude. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.

I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, a On je najbolji sudija!"

I Glavešine naroda njegova, oni koji su bili oholi, rekoše: "Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz naselja našeg istjerati, ili ćete se vratiti u našu vjeru!" "Zar i protiv naše volje?", reče on.

"Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah iz nje izbavio, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvata; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si Presuditelj najbolji!"

A glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni."

I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su baš gubitnici bili.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"

I Mi nijednog vjerovjesnika u neko naselje nismo poslali, a da stanovnike njegove bolešću i neimaštinom nismo kaznili da bi se pokajnički molili.

Poslije bismo zlo zamijenili dobrim dok se ne bi umnožili i rekli: "Zadesili su i naše pretke i neimaština i blagostanje!", i tada bismo ih iznenada kaznili, a oni ni predosjetili ne bi.

A da su stanovnici naselja'" vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali zbog onog što su činili.

A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?

Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?

Zar oni misle da su sigurni od Allahovog lukavstva? Da su sigurni od Allahovog lukavstva misli samo narod gubitnički.

Zar nije jasno onima koji nasljeđuju Zemlju nakon prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti ili im srca zapečatiti, pa neće moći čuti?!

O tim naseljima Mi ti neke događaje kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali. Eto, tako Allah srca nevjernika zapečati.

A Mi nismo ustanovili da se većina njih zavjeta drži, a ustanovili smo da su većina njih, doista, buntovnici.

Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Našim faraonu i glavešinama njegovim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.

I Musa reče: "O faraone, ja sam, uistinu, poslanik Gospodara svjetova!"

"Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!"

"Ako si donio kakav dokaz", reče, "pokaži ga, ako si od onih koji istinu govore."

I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina;

i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela.

Glavešine naroda faraonova povikaše: "Ovaj je, doista, čarobnjak koji zna,

on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?"

"Zadrži njega i brata njegova", rekoše, "a pošalji u gradove sakupljače,

preda te će sve vješte čarobnjake dovesti."

I faraonu čarobnjaci dođoše. "Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?", upitaše.

"Da", reče, "i bit ćete, zaista, među meni bliskima."

"O Musa", rekoše onda, "hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?"

"Bacite vi", reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.

I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!", i on odjednom proguta sve ono čime su oni obmanu bili izveli.

I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili,

i tu oni bijahu pobijeđeni i postadoše poniženi.

I čarobnjaci se licem na tlo baciše.

"Mi vjerujemo u Gospodara svjetova", povikaše,

"Gospodara Musaova i Harunova!"

"Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!", viknu faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Znat ćete vi!"

"Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve zbilja razapeti!"

A oni rekoše: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!"

"Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam došli. Gospodaru naš, obaspi nas strpljivošću i učini da kao predani vjernici umremo!"

A glavešine naroda faraonovog rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered po Zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" On reče: "Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo nad njima."

Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je, doista, Allahova. On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod pripada bogobojaznima."

"Zlostavljani smo", rekoše oni, "prije nego što si nam došao, a i nakon što si došao!" A Musa reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupiti."

I Mi smo kaznili faraonov narod gladnim godinama i oskudicom u plodovima, da bi se prisjetili i pouku uzeli.

I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, zloslutnju su nalazili u Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je zloslutnja od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!"

I govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!"

Pa Mi na njih poslasmo i poplavu, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv- sve jasne znakove, ali su se oni oholili, a bijahu narod prestupnički.

I kad bi ih zadesila patnja, govorili bi: "O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio. Ako nas oslobodiš patnje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom ćemo sinove Israilove zbilja poslati."

I pošto bismo ih patnje oslobodili - do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili.

I onda ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znakove Naše poricali i prema njima ravnodušni bili,

a potlačenom narodu dodadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepe riječi Gospodara tvoga sinovima Israilovim bile su ispunjene - zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su faraon i narod njegov bili sagradili i ono što su uvis podizali.

I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji je privržen obožavanju kumira svojih bio. "O Musa", rekoše, "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" "Vi ste, uistinu, narod koji ne zna!", reče on.

Zaista će biti poništeno ono u šta su ogrezli bili i beskorisno će im biti ono što su radili.

On reče: "Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, a On vas nad svim drugim odlikovao?"

I pošto smo vas Mi izbavili od faraonovih ljudi, koji su vas najgorom mukom mučili: mušku su djecu vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali- to je bilo teško iskušenje od Gospodara vašeg.

Mi odredismo da čas susreta s Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zamijeni me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve smutljivaca!"

I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Nećeš Me vidjeti", reče, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa izgubi svijest i strovali se. Čim se osvijesti, reče: "Uzvišen si Ti! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"

"O Musa", reče On, "Ja sam tebe, doista, nad drugima poslanicama Svojim i govorom Svojim odabranim učinio. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"

I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. Prihvati ih snažno, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše. A pokazat ću vam i stanište buntovnika.

Odvratit ću od znamenja Svojih one koji se, bez ikakva osnova, na Zemlji ohole. I kakav god dokaz oni vide, neće u njega vjerovati; ako vide Pravi put- neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti. To je zato što znakove Naše poriču i što su prema njima ravnodušni.

Djela će biti poništena onima koji poriču znakove Naše i susret na onom svijetu. Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su radili?

I narod Musaov, poslije odlaska njegova, izradi od nakita svoga kip teleta koje je rikalo i koje za božanstvo prihvati. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i zulumćari postaše.

Pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zalutali, oni rekoše: "Ako nam se Gospodar naš ne smiluje i ako nam ne oprosti, sigurno ćemo među gubitnicima biti."

A kad se Musa, srdit i bijesan, narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zar ste ubrzali naredbu Gospodara svoga?!", i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. "O sine majke moje", reče Harun, "narod moj me je slabim smatrao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne ubrajaj mene u zulumćare."

"Gospodaru moj", zamoli Musa, "oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si među milostivima najmilostiviji!"

One koji su tele prihvatili stići će doista srdžba Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu. Tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži.

A oni koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu- pa, Gospodar tvoj je, poslije toga, sigurno, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

I kada Musaova srdžba minu, on uze ploče na kojima je bila ispisana uputa i milost za one koji od Gospodara svoga strahuju.

I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, na stranputicu skrećeš, a koga hoćeš, na Pravi put upućuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si Oprostitelj najbolji!"

"I dosudi nam dobro na dunjaluku, i na ahiretu - mi se, uistinu, vraćamo Tebi!" "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću", reče On, "a milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u ajete i dokaze Naše budu vjerovali",

"onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. A oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - oni će baš uspjeti."

Reci: "O ljudi, ja sam zaista svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste bili upućeni!"

U narodu Musaovu ima zajednica ljudi koji se napućuju Istinom i koji prema njoj pravedno sude.

I Mi smo ih u dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: "Udari štapom svojim po stijeni!", i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite ono lijepo čime vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama, nego su sami sebi zulum učinili."

A kada im je bilo rečeno: "Nastanite se u ovom naselju i jedite odakle hoćete i recite: 'Oprosti!', a na kapiju uđite glava pognutih", oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više.

Onda su oni među njima što zulum učiniše zamijenili drugom riječi riječ koja im je bila kazana, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato što su zulum činili.

I upitaj ih o naselju koje se nalazilo pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su buntovni bili.

A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?", oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni toga klonili."

I kada zaboraviše ono čime su bili upozoravani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a zulumćare kaznismo teškom kaznom, zato što su stalno buntovni bili.

I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im je zabranjivano, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"

I Gospodar tvoj obznani da će prepuštati nad njima vlast do Kijametskog dana nekom ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj, uistinu, brzo kažnjava, a On je, doista, i Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.

I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: bilo je među njima dobrih, a i onih koji to nisu; iskušavali smo ih i u dobru i u zlu, ne bi li se ispravnom putu vratili.

I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su uzimala prolazna dobra ovoga nižeg svijeta, i govorila: "Bit će nam oprošteno!" A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to prihvatili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti - a oni čitaju ono što je u njoj. Ahiret je bolji za one koji se nastoje uščuvati; pa zar ne razumijete?

A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi, doista, nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela.

A kada smo iznad njih brdo podigli - činilo se kao oblak - oni su bili uvjereni da će na njih pasti. Prihvatite snažno ono što smo vam dali, i neka vam je na umu ono što je u njemu - da biste se sačuvali!

I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova, iz njihovih kičmi, izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?", oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo ", i zato da na Kijametskom danu ne reknete: "Mi o ovome nismo ništa znali."

Ili da ne reknete: "Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?"

I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi.

I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao.

A da smo htjeli, mogli smo ga time uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš - on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato, kazuj događaje da bi oni razmislili.

Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zulum čine sami sebi.

Koga Allah uputi na Pravi put - bit će na Pravom putu, a koga na stranputicu skrene - pa takvi su pravi gubitnici.

Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori- oni su baš nemarni.

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite tim imenima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena; kako budu radili, onako će biti kažnjeni!

A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude.

A one koji Naše ajete i znakove poriču Mi ćemo malo-pomalo, a da oni ni znati neće, u propast voditi.

I davat ću im vremena; zamka je Moja, doista čvrsta.

Pa zašto oni ne razmisle da poslanik koji im je poslan nije lud; on je samo upozoritelj jasni.

I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj primakao? Pa u koji će govor, ako ne u Kur'an, vjerovati?

Koga Allah na stranputicu skrene, niko ga ne može na Pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u osionosti svojoj lutaju.

Pitaju te o Smaku svijeta, kada će se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u određeno vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna."

Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh ono što je čulima nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju."

On je Taj Koji vas je od jednog čovjeka stvorio - a od njega je drugu njegovu stvorio da se on uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, doista, u redovima zahvalnih!"

I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje, a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu u obožavanju pridružuju!

Zar da Njemu ravnim smatraju one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni,

i koji im ne mogu pomoći niti mogu sebi pomoći?

A ako ih zamolite da vas na Pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli.

Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi ih molite, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!

Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima prihvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: "Zovite božanstva svoja, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite, i ne odugovlačite."

Moj je, zaista, zaštitnik Allah Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine.

A oni kojima se vi, pored Njega, molite, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći.

A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.

Ti ono lijepo što čine prihvati!, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!

A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište u Allaha, On je, uistinu, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.

Doista, oni koji se Allaha boje, čim ih dodirne sablazan šejtanska, sjete se, i postanu razboriti,

dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i nikako ne prestaju.

Kad im nikakav znak ne doneseš, oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje." Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputa i milost za ljude koji vjeruju.

A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite - da bi vam milost ukazana bila.

I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi među nemarnima.

Oni koji su kod Gospodara tvoga doista ne zaziru da Mu ibadet čine; samo Njega hvale i samo Njemu na sedždu padaju.