The Noble Qur'an Encyclopedia

Elif Lām Mīm. [1]

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni?

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.

Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

A ko se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći, a On je Svečujući i Sveznajući!

A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno preko hrđavih postupaka njihovih i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekog ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onom što ste radili obavijestiti.

One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti.

Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha”, a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvog, sigurno će oni reći: “Bili smo uz vas!” A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim?

Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.

Nevjernici govore vjernicima: “Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!”, a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lažu.

Ali će, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili doista će na Sudnjem danu odgovarati.

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu manje pedeset godina, pa ih je potom zadesio potop, a bili su nepravedni.

I Mi smo njega i one što su bili u lađi spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

A sjeti se i Ibrahima, kad je rekao narodu svome: “Allahu ibadet činite i Njega se bojte, to vam je bolje ako znate!

Vi, mimo Allaha, kumire obožavate i laži smišljate. Oni koje vi, mimo Allaha, obožavate ne mogu vas nikakvom opskrbom opskrbiti; vi opskrbu od Allaha tražite i Njemu ibadet činite i Njemu zahvalni budite! Njemu ćete se vratiti.”

Ako poričete vi, pa poricali su i narodi koji su prije vas bili; a poslanik je jedino dužan jasno obznaniti.

Zar oni ne vide kako Allah započinje stvaranje?! On će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

Reci: “Putujte po Zemlji pa da vidite kako je On započeo stvaranje! Potom će Allah stvaranje ponoviti. Allah, zaista, nad svime ima moć.”

On kažnjava onog koga On hoće i milost ukazuje onom kome On hoće, i Njemu ćete se vratiti.

A vi nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu i vi nemate, mimo Allaha, ni pomagača ni zaštitnika.

A oni koji ne vjeruju u Allahove ajete i znakove i u susret s Njim – to su oni koji su izgubili nadu u Moju milost i to su oni kojima pripada patnja bolna.

Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga ili spalite!”, ali Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

“Vi ste”, reče on, “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovom svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti i niko vam u pomoć neće moći priteći.”

I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: “Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.”

I Mi smo mu Ishaka i Jakuba podarili i među potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali; njemu smo na ovome svijetu njegovu nagradu dali, a na onome svijetu će, doista, među čestitim biti.

I sjeti se Luta. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko od svih svjetova nije činio,

s muškarcima općite, po drumovima presrećete i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite.” A odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!”

“Gospodaru moj”, reče on, “pomozi mi protiv iskvarenih ljudi!”

I kad izaslanici Naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše i kad rekoše: “Mi ćemo uništiti stanovnike onog grada, jer su njegovi stanovnici ljudi nepravedni."

Ibrahim reče: “U njemu je Lut!” “Mi dobro znamo ko je u njemu”, rekoše oni, “mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.”

I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. “Ne boj se i nemoj se žalostiti”, rekoše oni. “Mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje – ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti.

A na stanovnike ovog grada spustit ćemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici.”

I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

A u Medjen poslasmo brata njihova Šuajba: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu ibadet činite, i Posljednjem danu se nadajte, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”

Ali mu oni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio.

I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

I sve smo zbog grijeha njihovih kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću – a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!

Allah dobro zna da ovi koje oni, pored Njega dozivaju ništa ne predstavljaju; On je Silni i Mudri!

To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.

Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz – namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a sigurno je spominjanje Allaha veće! – A Allah zna šta radite.

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.”

Tako isto i tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo već dali Knjigu - i u nju vjeruju, a i među ovima ima onih koji u nju vjeruju, a ajete i dokaze Naše samo nevjernici negiraju.

Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.

Međutim, on – Kur’an je sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju.

I govore: "Zašto mu od Gospodara njegova nisu neki znaci poslani?" Reci: "Znaci su jedino u Allaha, a ja sam samo upozoritelj jasni."

A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u laž vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljeni.”

Oni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, oni neće predosjetiti.

Požuruju te da ih kazna zadesi, a Džehennem će sigurno sve nevjernike obuhvatiti,

na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a Allah rekne: “Ispaštajte za ono što ste radili!”

O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato samo Meni ibadet činite!

Svako će živo biće smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.

One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestit ćemo u džennetske odaje, ispod kojih rijeke teku, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili,

onima koji su trpjeli i u Gospodara svog se uzdali!

A koliko ima živih bića koja ne mogu skupljati opskrbu sebi, Allah ih opskrbljuje, a i vas! On je Svečujući i Svevideći.

A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?”, sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?

Allah u izobilju daje hranu onom kome hoće od robova Svojih, a nekom i uskraćuje. – Allah, zaista, zna sve.

A ako ih upitaš: “Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?”, sigurno će reći: “Allah!” A ti reci: “Hvala Allahu!”, ali većina njih ne shvaća.

Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kad bi samo oni znali!

Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu. A kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju,

da bi poricali ono što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znat će oni!

Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

I ima li onda nepravednijeg od onog koji o Allahu izmišlja laži ili poriče istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti. – A Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!